trzaj
Posted by milkobl | Filed under Uncategorized
…milioni minuta su prošli i proćiće, ali jedna scena, jedna grimasa, rodiće oazu, gdje vrijedi sakriti se. Željeznička stanica u četiri ujutro nije mjesto gdje želite da provedete duže od jedne kafe. U bifeu i oko njega tek poneki putnik ili nečija majka, jer jedino ona tu i tad dolazi zbog drugoga. Uobičajen ritam kvari voz koji dovodi gastarbajtere koji, opet, nedovoljno dugo žive vani da bi mogli priuštiti sebi neki auto. Graja je neprirodna u to doba i u tu hladnoću. Mrak je prošaran blijedljikavim sijalicama koje su na neki perverzno pravilan način poredane okolo, pa se čovjeku čini da cirkulišući kroz masu postaje dio neke guste plazme, lijene da ga brzo propusti a mrzovoljne da ga duže trpi. Ličnosti se tu gube, samo siluete glomaznih kaputa i mantila. Mozak je isključen, rade jedino pluća. Ali, teorije su sjajne i dugovječne, sve do momenta. Ivan Karamazov ne može da izignoriše jednu djetetovu suzu, a Raskoljnikov pada na nevinosti iznenađenoga lica proste sluškinje. U toj stotinci sekunde vi bivate uništeni, ali u istoj stotinci vi gradite novi kontinuum vremena i prostora, novi univerzum. Tu nema prevare, to je nepatvorena duša, koja u jednom bljesku oka stvara vezu svih i svega. Iz amorfne mase izlazi jasan osmijeh, kao pratilac kontakta četiri istobojna oka, i impulsa koji je ogolio sve vještačke membrane čovjekovog samoljublja i samomržnje. Samo u tom momentu možete da pojmite iskrenost i čovječiju prirodu- tren poslije, kad probuđeni mozak grabi naprijed, a rame se nekoordinisanim trzajem ispriječi smrtnosti običnoga. Da li ide u Ameriku ili negdje oko Beograda, to uopšte nije bitno. Njoj su ispjevane sve pjesme od nastanka, jer ona je uslov, razlog i destinacija. Bez obzira da li će sutra da podnese mjesečni izvještaj u svom brokerskom preduzeću ili će da obrije prosijedog brbljavog komšiju u svom frizerskom salonu- ona je otjelotvorila maglu. Oko, vazduh, pluća, krv, pljuvačka. To je taj ciklus prenošenja onog osjećaja koji dođe, i liči na neku tjeskobu i nelagodu u stomaku, kad je problem prošao, ali nešto fali..Taj osjećaj nas diže i spušta, ali samo jednom ga se može razumjeti. Tad je blagoslov.
